INFINITY

INFORMAL LEARNING

25.01.2012.

POVRŠNOST

Postali smo društvo površnih pojedinaca. Izgubili smo dubinu u svakom aspektu ponašanja. U socijalnoj interakciji se većinom radi o površnim kontaktima i isparaznim razgovorima. Georg Simmel ispravno primjećuje da bi urbani pojedinac bio iznutra smrvljen i zapao u nezamislivo duševno stanje kad bi reagovao na svaku osobu sa kojom dolazi u kontakt. Stoga je i očekivana fragmentirana priroda gradskih odnosa - forsiraju se površne i parcijalne veze.
Površnost je veoma individualna stvar. Svako ko je površan neće priznati da je površan, jer nije svjestan toga. Spoznajom o vlastitoj površnosti se stiču uvjeti da se prestane biti površan. Površnost može biti i relativna tj. može se u nekim segmentima biti površan, a u drugim ulaziti u samu srž. Ovo asocira na intelektualne invalide (fah-idioti), koji zbog uske specijalizacije ostaju površni u ostalim sferama života.
08.08.2011.

CONFIRMATION BIAS

Pogreška potvrđivanja ili pristrasnost potvrđivanja je tendencija kod ljudi da favorizuju i pamte informacije koje su u skladu sa prethodno zauzetim stavom i pretpostavkama bez obzira da li su oni istiniti. Kao rezultat ljudi prikupljaju dokaze i selektivno povlače informacije iz memorije interpretirajući ih na pristrasan način. To koriste lukavi političari plasirajući narodu ono što masa želi da čuje. Kada se čovjek koji blago naginje nekoj ideji nađe okružen drugima koji toj ideji takođe blago naginju, ovaj efekat se multiplicira jer jedni drugima nude različite argumente u skladu sa početnom hipotezom, dok na kraju svi ne budu potpuno privrženi onome čemu su u početku samo blago naginjali. Tako se od početnog stanja umjerenih ali neinformisanih mišljenja stiže do zajedničkog, ekstremnog i, u ograničenom smislu riječi, bolje utemeljenog stava.

19.02.2011.

JEFTINA PRODUKCIJA SADRŽAJA

Malo se govori, a pogotovo malo piše o drastičnom padu tiraža dnevnih novina. Internet portali (na kojima takođe obitava ogroman broj nepismenih "novinara") su uzeli dobar dio čitalaca, a veliki dio je otjeran lošom produkcijom sadržaja. Na jednom internet forumu sam pronašao sljedeće razmišljanje koje, čini se, u velikoj mjeri osvjetljava trenutno stanje pisanih medija kod nas.

"Ponešto znam o trenutačnoj sceni i evo što se događa: Zavladala je depresija u novinarskim krugovima. Brojni vrhunski novinari u proteklom su periodu marginalizirani u naletu mediokritetskih autora i lovaca na lažne showbizz & celebrity skandale (Gugi će reći. "tekstove o psićima i zamorčićima..."). E, sad zašto su se ovi prvi dali stjerati u kut pred nepismenim i površnim karikaturama - teško je sada na brzinu reći. Jednostavno su u čudu godinama gledali kako ovi drugi donose urednicima trivijalne senzacije, te su jedan po jedan padali u drugi plan. Pravog intelektualca krase pristojnost i nenametljivost, a ovi drugi gaze i smiju se pritom, ne hajući za osjećaje pametnijih kolega. I tako je zavladalo ono što neki zovu "žutilo", a drugi "infotainment". Zajedno s pametnim autorima povukli su se i pametni kupci novina. Ovi drugi kupci, pak, zasitili su se Nives Celzijus, familije Gotovac i Vlatke Pokos, a budući da nisu baš toliko glupi - prestali su i oni kupovati novine. Sad bi se novine rado vratile na staro, ali kako kad su u plimi budala na ključna mjesta u redakcijama također došle budale? Dok uprave pripremaju auzmiš, budale se grčevito drže za stolice u redakcijama, pametni novinari su ljuti jer su u prethodnom periodu poniženi, a u hladovini pod tragično glupim naslovnicama pogubili su brojne veze i radne navike. U tom procesu gomilaju se gubici jer već spomenute budale na ključnim položajima u izdavačkim kućama pokreću glupe projekte, a gase potencijalno dobre i dovlače još veće budale. Oni najbolji sabotiraju ove loše i obrnuto."

Uprave medijskih kuća žele jeftinu proizvodnju sadržaja. Ogroman postotak medijskog sadržaja je reciklirana "roba" ukradenog stranog intelektualnog vlasništva. 
25.01.2011.

SLOBODNO LEBDEĆI INTELEKTUALCI

Sintagmu iz naslova skovao je Karl Mannheim (Karl Manhajm rođen 27. mart 1893, Budimpešta; 9. januar 1947, London) mađarski sociolog i filozof, autor izuzetno važnog djela "Ideologija i utopija". Karl Mannheim smatra da čovjek uopšte ne misli, već da to, umjesto njega, čini grupa. U studiji "Ideologija i utopija", on kaže: "Individua samo u ograničenom smislu stvara iz sebe same način govora i mišljenja koji joj pripisujemo. Ona govori jezikom svoje grupe; ona misli na način na koji misli njena grupa(...) Dakle, ne misle ljudi kao takvi, kao izolovane individue, nego ljudi misle u određenim grupama koje su razvile specifičan način razmišljenja". Ocenjujući da je, u tom smislu, svaka individua "dvostruko predodređena", Mannheim zaključuje:"Strogo uzeto, zaista je pogrešno kada se kaže da pojedinačna individua misli". Svako je mišljenje o društvu i duhu društveno uvjetovano; zahtjev za objektivnom spoznajom istine ne može se nikada zadovoljiti. Nijedno posebno mišljenje, nijedna posebna "ideologija", ne može pretendirati da je ispravnija od drugih. Jedini koji se idealu objektivne spoznaje mogu donekle približiti po Mannheimu su "slobodno lebdeći intelektualci" koji se striktno suzdržavaju od sudjelovanja u društvenim i političkim borbama, te stalno provode znanstveno-sociološku samokontrolu vlastitih ideja. Oni su jedini sposobni da se uzdignu iznad društveno uvjetovanog mišljenja. To donekle ruši mit o čoveku koji misli, koji promišlja sebe i svijet. Kad bi čovjek racionalno preispitao "osobne stavove" za koje drži da su "njegovi vlastiti", ubrzo bi shvatio da zastupa 95% tuđih stavova i razmišljanja, usvojenih kroz obrazovanje, kulturu i odgoj kao i putem svakodnevne indoktrinacije. Uprkos tome svi imaju "svoje mišljenje" i često ga nastoje braniti po svaku cijenu.

13.01.2011.

TIRANIJA TRENUTKA

Knjiga “Tiranija trenutka” norveškog profesora socijalne antropologije Thomasa H. Eriksena postala je svjetski intelektualni hit. Pisana pitkim i preciznim jezikom, ona se bavi “velikim civilizacijskim apsurdom”, a nastala je iz osjećanja, kako autor kaže, da nešto nije u redu i da su se stvari u svijetu otele kontroli . Mada su posljednja dva desetljeća dovela do razvitka tehnologija koje štede vrijeme – paradoks je da većina ljudi ima mnogo manje vremena nego ranije. Informaciona revolucija, koja je (skoro) svima omogućila potpunu dostupnost znanja i informacija, za posljedicu nije imala bolje informirano i obrazovano stanovništvo, već, sasvim suprotno, zbunjene ljude koji se oko sebe u čudu okreću. Živimo u društvu u kojem je nemoguće misliti neku misao koja je duža od pet centimetara; svi skončavaju u površnosti, postajući “robovi osloboditelja”. U čemu je štos?  Knjiga analizira problem akceleracije vremena u suvremenom informacionom društvu govoreći o "čudnim uzgrednim činiocima" koje je to isto društvo proizvelo.  U novoj fenomenologiji rada i njegovom dehumaniziranom ambijentu, život je kao nikad do sada postao  De Borova galama i spektakl bez cilja i smisla. Dok se ranije čekalo na tehnička otkrića, danas nas tehnologija prestiže. Postajemo humana tehnička podrška njenoj svrsishodnosti. (Ja trebam svom mobitelu više nego on meni - meni realno treba 5% njegovih funkcija, a ja sam njemu potreban kao ljudska podrška da oživim beskrajne funkcije koje on ima i opravdam njegovo postojanje i cijenu). Kolateralna šteta razvoja informatičkog društva je pojedinačni ljudski život, odnosno naše osobno vrijeme, emocije i spontanost. Površnost je postala modus vivendi XXI stoljeća, ne samo kad provjeravamo e- mail, već i kad učimo, odgajamo djecu, živimo u braku itd. Naša osobna iskustva počinju da liče kao jaje jajetu više nego ikad prije. Vrijeme je postalo ubrzano pa su fenomeni koji po sebi zahtijevaju "polagano vrijeme" (brak, porodica, prijateljstvo, uživanje u prirodi) postali nedostižni i opterećujući.

08.01.2011.

STEREOTIPI

Ljudi su po pravilu subjektivna bića koja imaju potrebu za objektiviziranjem te subjektivnosti kako bi se bolje osjećali. Ljudi u principu razmišljaju stereotipno. Stoga je potrebno potrošiti sve stereotipe da bi došli do neke kreativne ideje. Tako se ponašamo i u životu. Zgrabimo prvi stereotip na koji naiđemo i prestanemo dalje istraživati. Ilustrativna je sljedeća anegdota:
Jedan čovjek vozeći se u kupeu prve klase u Španiji, na svoje oduševljenje primjećuje da naspram njega sjedi slavni umjetnik Pablo Picasso. Skupivši hrabrost upita slikara "Señor  Pablo, vi ste sjajan umjetnik, ali zašto je sva vaša umjetnost, općenito sva moderna umjetnost tako zamršena? Zašto ne slikate stvarnost umjesto tih izopaćenja?"
Picasso je oklijevao za trenutak, a potom upitao. "Kako vi mislite da izgleda stvarnost?" Čovjek posegnu za novčanikom i izvadi sliku svoje supruge. "Evo, ovako. Ovo je moja supruga." Picasso uzima fotografiju, gleda je i nacerivši se reče: "Zbilja? Veoma je mala, a k tomu još i pljosnata."

31.12.2010.

HAPPY NEW YEAR

Zašto se slavi Nova Godina? Šta znači to bacanje starog i isticanje novog kalendara - u vremenu kad je vrlo moguće da sutra bude gore nego danas. Mora da se radi o nečemu što je imanentno ljudskom biću jer se obilježava širom svijeta neovisno o dobi, rasi, jeziku, kulturi ili vjeroispovjesti. Vjerovatno se radi o temeljnoj ljudskoj potrebi pomirenja sa prošlošću i polaganja nade za budućnost. Mada se ovo čini logički neosnovanim ipak ovakvi trenuci prekidaju naše bivstvovanje u mašini svakodnevnice te nam dopuštaju otklon i šansu da restartujemo osobni sistem i popravimo greške u njemu...

18.12.2010.

KAKO JEZIK OBLIKUJE NAŠE MIŠLJENJE

Recentna istraživanja su pokazala da učeći maternji jezik, mi zaista usvajamo određene obrasce mišljenja koji oblikuju naše iskustvo na značajan, često iznenađujući način. To ne znači da ako u jeziku ne postoji riječ za neki koncept, govornik neće biti u stanju da razumije taj koncept. Da li govornici engleskog jezika koji nikada nisu čuli njemačku reč Schadenfreude (pleasure derived from seeing others in suffering or in trouble) imaju teškoća da shvate koncept uživanja u tuđoj nesreći? Ako inventar gotovih riječi u vašem jeziku određuje koje koncepte ste u stanju da shvatite, kako je moguće da ikada naučite išta novo? Dakle, ne postoji dokaz da bilo koji jezik onemogućava svoje korisnike da misle bilo šta. Ali pogledajmo na koji način jezik zaista oblikuje naš doživljaj svijeta. Čuveni lingvista Roman Jakobson sažeo je najbitniju činjenicu o razlikama među jezicima u kratku i jasnu misao: "Jezici se suštinski razlikuju po onome što moraju da prenesu, a ne po onome što mogu da prenesu." Ova misao je ključ za razumijevanje stvarne moći maternjeg jezika: kada različiti jezici na različite načine utiču na naš um, to nije zbog onoga što nam naš jezik dopušta da mislimo, nego prije zbog onoga na šta nas obavezuje da mislimo. I kad mislimo i govorimo o jeziku ponovo moramo koristiti jezik i misli oblikovati uz pomoć riječi. Da li smo zarobljeni u jeziku? Poznati američki psiholog Steven Pinker kaže da ne moramo biti zarobljenici jezika. Mi prirodno mislimo metaforički. Na primjer, o vremenu često mislimo u smislu prostora "to je daleko u budućnosti" ili "sa vremenske distance"; i ljubav u smislu putovanja - "prešli smo skupa daleki put." Ovo nam pomaže da nešto što je apstraktno poput vremena ili ljubavi smjestimo u prostornu trodimenzionalnost gdje smo uglavnom "kod kuće."

16.12.2010.

FRAGMENTIRANI KARAKTER

Mnoge ljude koje mislimo da poznajemo, poznajemo samo u određenim kontekstima - ako je neko dobar prema nama ne mora značiti da je općenito dobar. Moral se mijenja od situacije do situacije. Teško je predvidjeti ponašanje ljudi u situacijama u kojima ih nismo vidjeli. Mnoge ljubavne veze funkcionišu skoro besprijekorno dok npr. neki par ne ode prvi put zajedno na more. Tu imamo promijenjen kontekst i situaciju gdje se karakteri pokazuju u novom svjetlu i često može doći do problema u vezi. Često zaključujemo da ako je neko požrtvovan ili pak arogantan prema nama,da su to naprosto požrtvovane i arogantne osobe, dobri, odnosno loši ljudi, i da će se ta požrtvovanost i arogancija ispoljiti bez obzira da li su učitelji, ljubavnici ili ministri u vladi – dakle, svuda i uvijek. Ispostavlja se, međutim, da je korelacija moralnosti ponašanja u različitim situacijama slaba. Već prije više od pola vijeka se znalo da poštenje djece, na primjer, veoma zavisi od toga da li se radi o poštenju u školi, kući ili školskom dvorištu. A čak i kad se radi o poštenju u školi ponašanje djece zavisi od toga da li se radi o prepisivanju, laganju ili sabiranju poena u svoju korist. Ovo ne znači da su ljudi potpuno nepredvidljivi, već samo da je teško predvidjeti njihovo ponašanje u različitim kontekstima. Dosljednost u ljudskom ponašanju postoji, ali to nije dosljednost karaktera, već dosljednost sličnog ponašanja u sličnim situacijama. Sve ovo govori da i povremena razočarenja u prijatelje nisu ništa posebno i ne treba ih tretirati kao grom iz vedra neba. Zapravo se može reći da su rijetki ljudi koji posjeduju moralni integritet koji se ispoljava konzistentno u svim situacijama. Izuzetne i drastične situacije ne pokazuju kakav je ko zaista, nego kakav je ko u izuzetnim i drastičnim situacijama, što u svakodnevnom životu može ali ne mora da bude relevantno. Fragmentirani karakter donekle objašnjava kako je moguće da zločine organizuju i u njima učestvuju brižni roditelji, požrtvovani nastavnici i stotine hiljada ni po čemu izuzetnih ljudi.

13.12.2010.

EPHEMERALITY

Život je tek mali temporalni isječak konačnosti između dvije beskonačnosti: one prije nas i one poslije nas. Iskustvo smrti drugog, iskustvo smrti kroz drugog, bliskog, najneposrednije može da nas suoči sa idejom naše sopstvene konačnosti. Sve ostale anonimne smrti su daleko. One nisu naše.


Stariji postovi

INFINITY
<< 01/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031